Predavači i žiri

PREDAVAČI

Naši predavači su istaknuti profesionalci iz filmske industrije: redatelji, glumci, scenaristi, producenti, kompozitori. Ovi predavači, među kojima ima i Hrvata i stranaca, su dobitnici brojnih prestižnih nagrada, uključujući i Oscare. Predstavljamo neke znamenite predavača iz prijašnjih izdanja Međunarodne radionice.

Branko Lustig – počasni predsjednik Festivala židovskog filma; redovni ITW predavač. Najpoznatiji je kulturni poslanik Republike Hrvatske u svijetu te brojnim svjetskim nagradama nagrađivani producent (Oskar za filmove Schindlerova lista i Gladijator). Dugi niz godina djeluje u Hollywoodu, a kao član Akademijine komisije za kandidaturu filmova za nagradu Oskar sudjeluje u njezinu radu. Karijeru je započeo kao voditelj snimanja u Jadran filmu te je sudjelovao na gotovo svim stranim produkcijama filmova na području bivše Jugoslavije kao glavni organizator i direktor filma. U Americi je blisko surađivao s istaknutim redateljima kao što su Steven Spielberg, Ridley Scott i ostali.

U lipnju 2009. godine primio je počasni doktorat od Sveučilišta u Zagrebu za izniman doprinos filmskoj umjetnosti i promociji hrvatskog filma u svijetu. Predavač je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu na odjelu produkcije. Zbog svoje izuzetne stručnosti, ali i židovskog podrijetla i iskustva u najzloglasnijim nacističkim logorima, pokazuje veliko zanimanje i poznavanje židovskog filma te se kao volonter angažirao na zagrebačkom Festivalu židovskog filma u svojstvu predsjednika Festivala. Svoje djelovanje predsjednika Festivala proširuje i predavanjima na temu Holokausta koja drži učenicima i studentima diljem Hrvatske.

Heidrun Schleef – talijanska scenaristica rođena u Njemačkoj; ITW predavačica 2009. godine. Diplomirala je režiju na Centro Sperimentale del Cinema u Rimu, no kasnije se proslavila kao autorica brojnih uspješnih scenarija. Surađivala je s brojnim znamenitim talijanskim redateljima kao što su Mimmo Calopresti i Nanni Moretti, s kojim je ostvarila više projekata. Također je surađivala s Robertom Torre, Micheleom Soavijem, Gabrielom Muccinom i Micheleom Placidom. Heidrun se može podičiti s nekoliko zaista vrijednih nagrada. Napisala je scenarij za „The Son’s room“, film koji je 2001. godine osvojio Zlatnu palmu. U dva je navrata osvojila Nastro d’Argento, najstariju i najprestižniju talijansku filmsku nagradu koju dodjeljuje Sindacato Nazionale dei Giornalisti Cinematografici Italiani (udruga talijanskih filmskih kritičara).

Jochen Alexander Freydank – njemački redatelj; ITW predavač 2009. godine. Rođen je u Istočnom Berlinu 1967. godine. Svoju filmsku karijeru započeo je kao montažer i pomoćnik redatelja. Napisao je brojne scenarije za razne televizijske formate, a svoja prva iskustva u režiji stječe tijekom snimanja kratkih filmova i reklama. Također je radio i na mnogim kazališnim produkcijama.

Radeći kao producent na popularnom televizijskom  serijalu „In aller Freundschaft“,  uspješno se etablirao u televizijskoj industriji. 1999. godine osnovao je produkcijsku kuću Mephisto Film, za koju je također snimio nekoliko vlastitih kratkih filmova, kao što su „Notfall“ i „Dienst“. Tijekom četiri godine radio je na Oscarom nagrađenom kratkom filmu „Spielzeugland“ („Toyland“), kojeg je napisao, producirao i režirao.

Florian Gallenberger – njemački filmski redatelj; ITW predavač 2010. godine. Rođen je 1972. u Münchenu, Njemačka. Pojavljuje se u različitim ulogama u filmovima, televizijskim produkcijama te kazališnim predstavama još od svoje najranije dobi, od svoje pete godine. Studirao je filozofiju prije odlaska na Sveučilište televizije i filma u Münchenu, gdje je sudjelovao u nekoliko nagrađivanih kratkih filmova. 2001. godine osvojio je nagradu Honorary Foreign Film Award te nagradu Oscar u kategoriji kratkog filma za film „Quiero Ser“. Film „Quiero Ser“ snimljen je u Meksiku, „Shadows of Time“, njegov prvonagrađeni igrani film u Indiji, a film „John Rabe“, koji je 2009. godine osvojio četiri nagrade Njemačke filmske akademije, u Kini.

Kayvan Mashayekh – pisac, producent i redatelj, podrijetlom iz Irana; ITW predavač 2009. godine. Njegov prvi igrani film, koji je napisao, producirao i režirao, „The Keeper: The Legend of Omar Khayyam“ uključivao je brojne svjetski poznate međunarodne glumce kao što su Vanessa Redgrave, Rade Šerbedžija te Moritz Bleibtreu. Film se prikazivao u 14 američkih gradova čitavih godinu dana, a kao rezultat neprofitnog prikazivanja, film je prikupio 181.000 dolara za dobrotvorne udruge koje se bave djecom i oboljelima od raka. Film je dobio dvije prestižne nagrade Zlatna lavica za režiju te kostimografiju Svjetske akademije umjetnosti, književnosti i mediji iz Budimpešte. Scenarij filma „The Keeper“ također je odabran za trajnu zbirku scenarija Akademije filmskih umjetnosti i znanosti. Mashayekhov sljedeći projekt bio je „Batting for Palestine“, film koji je osvojio nagradu Relativity Media Special Prize u vrijednosti od 25.000 dolara na Middle East International Film Festivalu u Abu Dhabiju 2007. godine.

Ishai Adar (aka Oosh) – izniman multidisciplinarni umjetnik iz Izraela; ITW predavač 2011. godine. Samouki je umjetnik koji uvijek koristi jedinstvene metode i tehnike u svom stvaralaštvu. Kao sin violončelista, svoje glazbeno iskustvo i nadahnuće crpi iz prebogatog glazbenog zaleđa. Ishai svoju karijeru započinje u poznatom glazbenom sastavu Nos’ei Hamigbaat (Nosači cilindara), a kasnije izdaje i nekoliko značajnih nezavisnih albuma. Radio je kao dizajner zvuka te kao skladatelj glazbe za video umjetnosti, zvučne instalacije, računalne igre i digitalna sučelja. Kao filmski entuzijast te istražitelj odnosa između stalne veze slike i zvuka, Ishai je skladao brojne soundtrackove za igrane i dokumentarne filmove (kao što je film „A Film Unfinished“, prikazan na 5. Festivalu židovskog filma).

Mirko Ilić – grafički dizajner i ilustrator; ITW predavač 2011. godine.  Rođen je u Bijeljini te završava Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. 1995. godine osniva Mirko Ilić Corp u New Yorku, multidisciplinarni studio specijaliziran za grafički dizajn, 3D animaciju i ilustraciju. Prije dolaska u SAD, Mirko Ilić bio je kreativni direktor brojnih plakata, ovitaka i knjiga u Europi. 1991. godine bio je kreativni direktor međunarodnog izdanja magazina Time te je postao kreativnim direktorom i njujorškog Times Op-Ed časopisa 1992. godine. S gosp. Miltonom Glaserom, Mirko poučava napredni dizajn na Sveučilištu Cooper Union, a trenutno predaje i na School of Visual Arts. Također je napisao nekoliko knjiga. Mirko Ilić Corp dobio je mnoge nagrade brojnih organizacija uključujući Society of Illustrators, the Society of Publication Designers, the Art Directors Club, I.D. Magazine, Print Magazine, HOW magazine, the Society of  Newspaper Design te mnoge druge.

David Polonsky – kreativni direktor i illustrator; ITW predavač 2009. godine. Rođen je 1973. godine u Kijevu te je zajedno sa svojom obitelji emigrirao u Izral 1981. Diplomirao je na Bezalel Academy of Art and Design u Jeruzalemu 1998. godine. Ilustrirao je brojne dječje knjige te osvojio prestižnu nagradu Israel Museum award za ilustraciju dječje knjige 2004. i 2008. godine. Davidove su se ilustracije pojavile u većini vodećih izraelskih tiskovina i magazina. Uz bivanje freelance dizajnerom i ilustratorom, poučava animaciju i ilustraciju. Radio je i kao art direktor u brojnim animiranim i lutkarskim televizijskim emisijama. Prije nekoliko godina stupio je u kontakt s redateljem Ari Folmanom te surađivao s njim kao art direktor na filmu „Waltz with Bashir“, animiranom dokumentarcu koji je osvojio brojne međunarodne nagrade, sudjelovao na Cannesu 2008. godine te bio nominiran za prestižnu nagradu Oscar.

Nenad Puhovski – hrvatski režiser i producent; redovni ITW predavač. Rođen je u Zagrebu 1949. Prvi film je napravio kada je imao 16 godina. Studirao je filozofiju i sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu i filmsku i TV režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon što je diplomirao, radi profesionalno u kazalištu, na filmu i televiziji. Režirao je kazališne komade Bertolda Brechta, Georgea Orwella, Mile Rupčića, Željka Senečića i Toma Stopparda. Režirao je u gotovo 250 TV produkcija svih žanrova – igrani, dokumentarni, glazbeni i obrazovni. Televizijske filmove i drame kao radove sa hrvatskim, francuskim i britanskim autorima. Režirao je brojne filmske i video radove za dokumentarni program kao i dvije dokumentarne serije. Režirao je dokumentarne filmove za “veliko platno” – koji se većinom bave pitanjem rješavanja socijalnih problema, ali isto tako i filmove o umjetnosti. Radovi su mu prikazivani u svijetu i primio je brojne nagrade. Od 1978. počinje predavati na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i u brojnim zemljama Europe, Azije, Afrike i Amerike. U 1997. osnovao je producentsku kuću FACTUM Documentary Film Project koja se dokazala u zadnjih par godina kao vodeća neovisna dokumentarna produkcija u Hrvatskoj. Tijekom 1997. osniva, u okviru Centra za dramsku umjetnost, Dokumentarni filmski projekt FACTUM. FACTUM je dobitnik dvije uzastopne najviše nagrade na Danima hrvatskog filma i ima velik broj sudjelovanja na međunarodnim festivalima. 2004. osniva i postaje direktor ZagrebDoxa, anualnog međunarodnog dokumentarnog festivala.

Dalibor Matanić – jedan od najuspješnijih hrvatskih redatelja; ITW predavač 2010. godine. Otkako je 2000. godine debitirao igranim filmom „Blagajnica hoće ići na more“ i osvojio niz uglednih nagrada (od nekoliko značajnih na Festivalu igranog filma u Puli do nagrade za najboljeg europskog režisera debitanta na filmskom festivalu u Cottbusu u Njemačkoj), ovaj se mladi režiser ne zaustavlja, ni sa snimanjem filmova, niti s uspjesima. Isti film otvorio je 30. filmski festival u New Yorku, „New directors, new films“, a polučio je i veliki uspjeh u domaćim kinima. Film „Fine mrtve djevojke“ (2002.), osvaja još veći broj nagrada, veliku gledanost te naklonost publike, ne samo domaće, već i diljem svijeta.
Film „Sto minuta slave“ (2005.) nije dobio toliki broj nagrada, ali je svakako jedan od dojmljivijih filmova domaće kinematografije. Film „Volim te“ (2006.) dobio je nagradu u Strasbourgu za najbolji europski TV film, a bio je prikazivan u kino distribuciji u New Yorku… Godine 2008. izašao je film „Kino Lika“, nastao prema istoimenoj knjizi Damira Karakaša. Film je dobio mnoge međunarodne nagrade, a u hrvatskim ga je kinima vidjelo oko 20.000 ljudi. Kratki film „Tulum“ također doživljava veliki uspjeh, kao i prošlogodišnji igrani film „Majka Asfalta“, koji je također, kao i svi prethodni, prošao vrlo zapaženo na filmskim festivalima u Europi.

Željko Vukmirica – jedan je od najiskusnijih i najomiljenijih zagrebačkih glumaca; ITW predavač 2009. godine. Rodio se u Zagrebu 1953. i diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1976., nakon čega postaje član Teatra ITD i suosnivač kazališne radionice Pozdravi (Greetings) s Ivicom Boban, u to doba poznatom po svome radu u „fizičkom kazalištu“ u Moskvi.
Među brojnim kazališnim komadima u kojima je nastupao u tom razdoblju bili su Ionescovi „Pozdravi“, koji su postali kazališna uspješnica u Hrvatskoj te na gostovanjima u Italiji, Njemačkoj, Francuskoj, Španjolskoj, Rusiji i Latinskoj Americi. Nakon godine provedene u Parizu, gdje se usavršavao kod Marija Gonzallesa na Akademiji scenskih umjetnosti, Vukmirica je sudjelovao u radu nekoliko kazališnih radionica nastupajući u predstavama s međunarodno priznatim kazališnim umjetnicima kao što su P. Brooke, E. Barba, J. Grotowsky, J. Lecoque, Theatre du Soleil i Cecilly Berry. Vrativši se u Zagreb, počeo je predavati na Akademiji za kazalište, film i televiziju, a zatim utemeljio Glumački studio pri Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu te, nedavno, Glumački laboratorij (Act Lab) u Zagrebu. Bio je i član ansambla Dramskoga kazališta Gavella u Zagrebu, nastupajući u djelima Shakespearea, Čehova, Beumarchaisa, Horwatha, Mullera i Stopparda.
Sudjelovao je u proizvodnji više od 200 TV emisija i cjelovečernjih filmova, među kojima su “Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi” Toma Stopparda s Richardom Dreyfusom, Garyjem Oldmanom i Timom Rothom, te bio koproducent filma „Nausikaja“, nominiranog za Oscara 1996.

Žiri

Žiri u pravilu sačinjava troje članova, istaknutih profesionalaca iz područja filma i umjetnosti. Glavni zadatak žirija je odlučiti koja je od dvije grupe napravila bolji film.
Predstavljamo članove žirija iz prethodnog izdanja ITW-a.

Radislav Jovanov – Gonzo – rođen je 9. kolovoza 1964. godine u Zagrebu. Studirao je kinematografiju na Akademiji dramske umjetnosti (ADU) u Zagrebu. Paralelno sa studijem počinje raditi kao asistent kamere na Hrvatskoj radioteleviziji (HRT).
Godine 1988. je režirao svoj prvi glazbeni video „Leteći odred“ za bend „Psihomodo Pop“ i osvojio nagradu publike na festivalu glazbenih spotova „Videomix“. Nakon toga, 1993. godine, napušta svoj posao na HRT-u te karijeru nastavlja kao redatelj i snimatelj glazbenih spotova, unatoč činjenici da je rat bjesnio u Hrvatskoj. To se pokazalo dobrom odlukom, jer je od tada režirao i snimio više od 200 glazbenih spotova te je poznat kao “utemeljitelj” hrvatske glazbene video scene.

Također je režirao i snimio na desetke reklama, 3 dokumentarca, 1 kratki igrani film, 1 dugometražni igrani film te je ponosni vlasnik više od 20 raznih priznanja za svoj sveobuhvatan rad.

Damir Hoyka – rođen je 1967. u Brežicama. Prva ozbiljnija razmišljanja o likovno-umjetničkom izražavanju zaokupljaju ga početkom 80-ih godina za vrijeme bavljenja crtanjem i slikanjem. Uskoro upoznaje fotografiju te želeći saznati više o suštini umjetnosti i same fotografije, odlučuje potražiti odgovore na svoja pitanja studirajući fotografiju. Studij umjetničke fotografije upisuje 1989. na Hochschule für angewandte Kunst u Beču. Status slobodnog umjetnika dobija 1991. (HZSU, Zagreb). Godine 1995. predaje na photoworkshopu Hrvatskog fotosaveza.

Zaokružujući svoja dotadašnja istraživanja na polju teorije fotografije, 1996. esejem Fotosofia pokušava privući pozornost na jednu od mogućnosti promatranja, shvaćanja, tumačenja i „korištenja“ medija fotografija. Na poziv Poglavarstva grada Mainza 1998. sudjeluje u umjetničkoj radionici Art in the city. Godine 1999., na poziv organizatora 5. međunarodnog projekta likovnih umjetnosti, sudjeluje u Grazu, s još sedam umjetnika iz Europe, u umjetničkoj radionici na temu Wenn ich das nicht Krieg, geb ich keinen Frieden… U suradnji s austrijskom likovnom umjetnicom Thelmom Herzl 2003. objavljuje fotomonografiju Metal Dreams. Godine 2004. objavljuje fotomonografiju Celebrity Fair i pokreće ciklus art događanja pod nazivom Art4All s ciljem motiviranja publike na preuzimanje aktivnije uloge u umjetničkoj komunikaciji.

Odlučivši podijeliti svoja znanja, iskustva i pogled na fotografiju s kolegama, te združiti pozitivno orijentirane talentirane fotografe, 2006. pokreće seminar nazvan po eseju Fotosofia za koji svake godine natječajem odabire 15 polaznika. Za postignuća na području fotografske umjetnosti i razvijanje i promicanje fotografske kulture, dobitnik je nagrade Tošo Dabac Fotokluba Zagreb za 2008. godinu. 2010. godine je bio član žirija Europske komisije za fotonatječaj „Jugoistočna Europa“. Do danas je u sredstvima masovnih komunikacija objavio više tisuća umjetničkih i primijenjenih fotografija. Izlagao je na mnogobrojnim samostalnim i grupnim izložbama, realizirao niz multimedijalnih umjetničkih projekata, te bio članom i predsjednikom brojnih fotožirija. Dobitnik je brojnih nagrada za svoj rad.

Danilo Šerbedžija – rođen je 28. travnja 1971. u Zagrebu. Nakon srednje škole studira filozofiju i klasični grčki jezik u Zagrebu.
Od godine 1999. – 2002. pohađa postdiplomski studij na Sveučilištu u Ohiu, School of film (prof. Rajko Grlić), SAD, na kojem stječe svoj magisterij s kratkim igranim filmom „Mušule u vinu“. S istim je naslovom osvojio nagradu za najbolji kratki film na festivalu „12. Dani hrvatskog filma“ 2003. godine. Od 2000. do danas režirao je tri kratka igrana filma, 2 dokumentarca, TV seriju „Luda kuća“ i brojne reklamne i glazbene spotove.

Ponosni je vlasnik 4 filmske nagrade za svoj rad, od kojih je najznačajnija nagrada publike za najbolji film na Filmskom festival u Puli 2010. godine. Tu nagradu osvaja za svoj prvi igrani film „72 dana“, jedan od najcjenjenijih novijih hrvatskih filmova. Danilo je poznat kao jedna od zvijezda u usponu hrvatske kinematografije.

Prijašnji članovi ITW žirija:

Filip Šovagović (glumac i režiser)
Irena Škorić (režiserka)
Saša Vojković (režiserka)- 2009
Zvonimir Jurić (režiser)
Sandra Basso (producentica)
Damir Urban (glazbenik)- 2010